ROŽAJE - Sveštenik Slobodan Radojević, koji od nedavno službuje u Rožajama, kao dobar i vrlo učen pastir, plijeni vjernike svojom nesebičnom dobrotom i čovjekoljubljem, a oni mu uzvraćaju pažnjom i poštovanjem. U razgovoru za „Dan” Radojević kaže da nije želio da postane monah da bi se posvetio samo Bogu, već da bude sveštenik i porodičan čovjek, koji vjerno služi crkvi. Tragedija koju je doživio kao desetogodišnjak kaže da je ostavila dubok i neizbrisiv trag u njegovoj duši i raspolovila mu srce na dva dijela. U jednom trenutku izgubio je oba roditelja, osmogodišnjeg brata i strica. Porodični izlet na Biogradsko jezero kaže da će pamtiti dok je živ. Vozeći čamac po jezeru 1998. godine, njegov otac je, prisjeća se Slobodan, najvjerovatnije doživio srčani udar. Tada je došlo do prevrtanja čamca i stradanja njegove porodice.
-Niko od nas nije bio plivač pa ni ja, ali sam uradio skoro nemoguće. Uspio sam da okrenem čamac i uskočim u njega i tako spasem svoj život. Ostala mi je tada samo petogodišnja sestra koja se spasila grleći oca čije tijelo je plutalo po površini vode. Iako sam sve ovo preživio ne sjećam se ni jednog trenutka osim scene kada sam vidio strica i majku kako tonu u vodu – prisjeća se Radojević, kako kaže, najtragičnijeg momenta u svom životu.
On i sestra su nastavili život u selu Lepenac gdje su odrasli uz babu i djeda, čije smrti su takođe teško podnijeli.
-Od prvog trenutka sam bio svjestan nenadoknadivog gubitka, ali dok sam bio dijete lakše sam podnosio bol i nedostatak roditeljske ljubavi. Kada sam došao do srednje škole i fakulteta spoznaja tog gubitka snažno me je potresala i ti trenutci me prate i sada – priča Radojević.
Još u mladim danima bio je kaže veoma posvećen Bogu, ali nije planirao niti razmišljao o svešteničkom pozivu. Međutim, kako kaže, čudesna situacija je opredijelila njegov životni put baš u tom pravcu.
-Tokom litije koja se održavala na Žabljaku, prvi put sam obukao stihar (sveštena haljina) i imao sam nevjerovatan doživljaj. Osjećao sam se kao anđeo. Taj osjećaj me je preobrazio ali i kasnije čitanje knjiga. Shvatio sam da ću kroz službu sveštenstva biti u prilici da se najviše molim Bogu, jer sveštenik na proskomidije pominje imena svih mrtvih i svih živih a meni je to bio cilj, molitva za sve – kaže Radojević, koji je upisao Bogoslovski fakultet u Beogradu 2008. godine a diplomirao 2012. godine.
Tokom studija upoznao je Nevenu, buduću suprugu, koja je takođe diplomirani teolog. Interesantno je da ovaj mladi bračni par sve srećne trenutke proslavlja 13. dana u mjesecu, razbijajući na taj način predrasude. Nevena kaže da su ona i Slobodan rođeni 13. avgusta, odnosno 13. januara.
-Svi događaji su nam vezani za taj 13. u mjesecu. Planirali smo vjenčanje 18. oktobra ali uzeli smo se 13. oktobra. Interesantno je i to da smo se vjenčali u Crkvi „Ružici” na Kalemegdanu, posvećenoj rođenju Presvete Bogorodice, a sada Slobo službuje u ovoj crkvi koja se takođe zove „Ružica” koja je posvećena rođenju Svetog Jovana Krstitelji. I naše građansko vjenčanje obavljeno je 13. decembra u opštini Berane, a da to nismo ni planirali. Mi nismo sujevjerni jer svaki dan može biti lijep ukoliko ga učinimo srećnim, a 13 je naš srećan broj – kaže Nevena.
Nakon trogodišnjeg službovanja u beranskoj parohiji, Radojevići su se doselili u Rožaje. Sveštenik Slobodan smisao života vidi u hrišćanskom načinu življenja i svjedočenju božjeg prisustva, i to ga, kako kaže, ispunjava.
-I u Beranama sam se trudio da radim na svojoj parohiji. Na početku sam obilazio 200 porodica a kolegi svešteniku ostavio sam preko 400. Želim da i ovdje bude nešto slično. U Rožajama većina porodica prima sveštenika ali crkve posjećuju po dva tri vjernika. Za mene je veliki izazov da potaknem te porodice da dolaze na liturgije, nekrštene da se krste, one koji nisu vjenčani da se vjenčaju a neoženjene da se ožene i na tome ću raditi. Nadam se da će u Rožajama zaživjeti crkveni život i da se ljudi neće raseljavati već da će ostati ovdje da čuvaju svetinje koje su izgradili i da njihove potomke naučimo da je ovo njihovo – zaključuje Radojević.V.Ratković
Čudesni putevi gospodnji
-Sveštenički poziv je takav da čovjek nikada ne može da bira i planira gdje će da živi. Imali smo priliku da odemo u Australiju ili u Srbiju ali gospodnji putevi su čudesni. Bitno je da čovjek bude ispunjen mirom i srećom i da voli posao koji radi. Jedino što nam nedostaje je nekakav kulturni život kojeg u malim sredinama nema dovoljno ali zbog toga nikako ne smijemo biti tužni jer vrijeme uvijek pokaže ono što je najbolje za čovjeka– poručuje Radojević.
Zajednička ljubav uzgajanje cvijeća
Sveštenik Radojević kaže da ima dosta hobija i da najviše slobodnog vremena potroši baveći se duborezom i slikarstvom. Njegova velika ljubav je i čitanje što pokazuje i impozantan broj od preko 1.100 naslova u njegovoj privatnoj biblioteci. I Nevena voli knjige kojima se posvetila pišući poeziju. Dosad je objavila dvije zbirke pjesama. Njihova zajednička ljubav je odgajanje cvijeća i uređenje dvorišta pa kako najavljuju, imaju planu da na proljeće parohijsko dvorište pretvore u cvjetnu baštu.